Zbirka broji ukupno 774 predmeta iz razdoblja od 6./7. do 15. stoljeća. Radi se gotovo isključivo o metalnim predmetima koji su korišteni kao oružje, poput mačeva, strelica, koplja i sjekira, ili su bili dio opreme jahača i njegova konja, kao što su ostruge s garniturom za kopčanje, stremenja, konjske žvale, potkove, razni okovi i sl.

Ove su dvije cjeline objedinjene u jedinstvenu zbirku jer su u srednjem vijeku konj i konjska oprema bili toliko skupocjeni da su ih mogli priuštiti samo viši društveni slojevi. Ti slojevi, izuzev Crkve, sudjelovali su u vlasti, što im je omogućavalo da budu imućniji, ali im je i davalo obvezu sudjelovanja u ratu. Tako je funkcija vlasti i bogatstva bila spojena s funkcijom ratovanja, pa je i sama konjska oprema najčešće i pokazatelj onih koji imaju obvezu sudjelovanja u ratu.

Od predmeta iz zbirke posebno su važni predmeti koje vežemo uz razdoblje nastanka i organiziranja Hrvatske Kneževine, poput ranokarolinških mačeva i garnitura za njihovo nošenje te ostruga franačke provenijencije. U ovoj se zbirci nalazi čak 10 takvih primjeraka mača koji se datiraju u kraj 8. i početak 9. stoljeća (tip K, H i posebni tip 1), uz jedan mač iz 6. – 7. stoljeća te dva gotička mača iz 14. stoljeća.

Mačevi su veoma skupocjeno naoružanje koje uz to ima izrazitu statusnu simboliku, tako da svaki pronalazak mača u grobu ukazuje na važnu osobu svog doba. Ranokarolinški mačevi, osim što su kovani u željezu, na sebi imaju različite ukrase izvedene tauširanjem zlatnom, srebrnom ili mjedenom žicom, a neki od njih na oštrici imaju i jetkanjem izvedenu oznaku radionice. Radi se najčešće o oznaci Ulfbreht koja upućuje na franačke radionice uz rijeku Rajnu.

Franačke provenijencije su i mnoge luksuzne ostruge koje su većinom rade u bronci, ali su pozlaćene ili posrebrnjene te elaborirano ukrašene geometrijskim i biljnim motivima. Ostruge su se stavljale na jahaće čizme, a služile su da se ubadanjem konja zada naredba kretanja i smjera. Veći broj ostruga u zbirci čine pak one lokalne proizvodnje, izrađene od željeza, a od kojih one ranije na trnu imaju mjedeni lim ukrašen šrafiranim trokutićima. Takve ostruge nazvane su hrvatskim tipom jer su svojstvene ovom prostoru. Tijekom sljedećih stoljeća razvit će se novi tipovi, s većim trnom za ubadanje konja, a potom i s kotačićem koji služi istoj svrsi, koji će biti u upotrebi sve do modernog doba.

Velik broj predmeta iz ove zbirke odnosi se i na strelice, od kojih su neke nađene u grobovima, ali je većina njih zapravo iz konteksta utvrđenja. Radi se o raznim tipovima strelica koje su korištene za ručni luk, a potom i strelicama koje su korištene za samostrijel. Mnoge od njih mogle su imati dvostruku ulogu, odnosno mogle su služiti i za ratovanje i za lov. Slično je i sa sjekirama u ovoj zbirci. Često se radi o tipovima koji su služili kao oruđe, a koje se u određenim okolnostima mogu koristiti i kao oružje. U zbirci se nalazi i nekoliko buzdovana, stremenja, okova korica mača te koštanih dijelova samostrijela.

Najvažniji lokaliteti s kojih potječu predmeti ove zbirke su Crkvina u Biskupiji kraj Knina, Bribirska glavica, nekoliko položaja u selu Koljane, Orlić, Morpolača, Bijaći, Knin – Greblje, Čačvina itd.