O lokalitetu

Sjeveroistočno od Solina, na krajnjemu istočnom dijelu Kozjaka te u prodolini kroz koju teče potok Rupotina, smješten je arheološki lokalitet Rižinice.

Pažnju istraživača privukao je još davne 1891. godine kada je pri poljoprivrednim radovima pronađen ulomak zabata oltarne ograde s imenom kneza Trpimira (PRO DUCE TREPIM/ero/…). Ovaj se natpis potom doveo u vezu s Trpimirovom darovnicom iz 852. godine te navodima splitskog kanonika Jerolima Bernardija iz 18. stoljeća. U prvom dokumentu stoji da je Trpimir, zabrinut za spas svoje duše, izgradio samostan i doveo zbor redovnika, a u drugom se izvoru Trpimirov samostan pozicionira između Solina i Klisa. Pronađenom natpisu kneza Trpimira naknadno su pridodana još dva, pa se zapis s oltarne ograde može čitati: …za kneza Trpimira…Kristu se pomolite i … u strahu prignite vrat tresući se. Arheološka istraživanja odvijala su se u od 1895. do 1908. godine, a vodio ih je don Frane Bulić. Istražena je jednobrodna građevina s apsidom, koja se definirala crkvom, te nekolicina bočnih građevina koje su definirane samostanskim prostorijama. Danski arhitekt Ejnar Dyggve istraživao je lokalitet 1930. godine ustvrdivši da se ovdje prvotno nalazila rimska villa rustica koju je knez Trpimir adaptirao u samostanski kompleks. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika preuzeo je 1992. godine brigu o ovom lokalitetu, pa od tada istraživanja vode njegovi djelatnici, prvo Zlatko Gunjača 1992. i 1993. godine, a potom Mate Zekan, Ljubomir Gudelj, Miroslav Katić i Deni Tojčić, počevši od 2008. godine.

Posljednja faza istraživanja, koja gotovo bez prestanka traje od 2008. godine, iznjedrila je vrijedne podatke o vremenskom i prostornom opsegu lokaliteta. Rimski incineracijski grobovi iz 2. ili početka 3. stoljeća ukazuju na donju vremensku granicu lokaliteta, koja možda i prethodi izgradnji rimske rustične vile koja se pružala između litica sa sjeverne i južne strane. Villa rustica svoj je vrhunac doživjela u vremenu kasne antike kada ruralna područja na obodu gradskog teritorija dobivaju veću važnost, da bi se u ranom srednjem vijeku djelomično adaptirala u samostanski kompleks. Ipak, njezin veći dio gubi gospodarsko-stambenu funkciju te je prenamijenjen u groblje koje je trajalo kroz čitav srednji vijek. Najistaknutiji nalazi iz ove faze istraživanja bila bi dva antička sarkofaga koja su reupotrijebljena u srednjem vijeku i postavljena pred crkvom. Radi se o pokojnicima višega društvenog statusa, koji za razliku od ostalog pučanstva pokopana na Rižinicama nemaju tragove teškoga fizičkog rada i slabe uhranjenost. Uz istraživanja na lokalitetu se provodi i konzervacija pronađenih struktura te hortikulturalno uređenje kako bi, kao arheološki park, Rižinice bile uvijek otvorene za posjete i učenje u prirodi.