Nakon ulaska Hrvatske u Ugarsko Kraljevstvo ne naziru se neke bitne promjene. Tijekom romaničkog i gotičkog razdoblja dalmatinski obalni gradovi (povremeno pod vlašću Ugarske, a povremeno Venecije) s brojnim zlatarskim radnjama, bratovštinama pa i zlatarskim ulicama i dalje ostaju glavna središta proizvodnje nakita od plemenitih kovina kojim opskrbljuju čitavu zapadnobalkansku unutrašnjost.

O kakvom je nakitu riječ, potvrđuju brojni arheološki nalazi koji potječu iz kasnosrednjovjekovnih grobova, a datirani su novcem 14. stoljeća. Radi se o luksuznim naušnicama s tri jagode i zlatnom i srebrnom prstenju s ulošcima od safira, ametista, ahata i krizolita, ali i njihovim imitacijama od stakla i staklene paste.

Pojavljuju se i srebrna ili brončana puceta te i veći broj različito oblikovanih nizova pločica koje su bile načinjene od raskovanoga brončanog ili srebrnog, ponekad pozlaćenog ili zlatnog lima. U literaturi se popularno nazivaju dijademe, ali ipak je vjerojatnije da je riječ o ukrašenom obrubu svečanih gotičkih kapa. O tome zorno svjedoči prikaz na konzoli zvonika splitske katedrale, gdje su na ženskoj glavi uz kapu s ukrašenim obrubom prikazane i trojagodne naušnice. Ovu žensku nošnju potvrđuju i brojni arheološki nalazi iz ženskih grobova u kojima su na predjelu glave pronađeni tekstilni ostaci i to najčešće upravo u istim cjelinama s trojagodnim naušnicama.

Poseban predmet u skupini kasnosrednjovjekovnih nalaza u zbirci je srebrni pojas iz jednoga groba na nekropoli uz crkvu Sv. Spasa u Cetini. Pojas je proizvod gotičkog zlatarstva i veoma srodan sličnim zapadnoeuropskim zlatarskim rukotvorinama.

Pretpostavlja se da je izrađen u jednoj dubrovačkoj zlatarskoj radionici i pripada prvoj polovini 14. stoljeća.