Među najstarijim nalazima u ovoj skupini predmeti su iz zlatarske ostave s Pliskova u Biskupiji. Riječ je o brončanim matricama za tiještenje, koje su služile za izradu dijelova pojasnih garnitura, okova konjske orme i nakita, a potječu iz sredine 7. stoljeća. Ovaj izuzetni nalaz povezan je s nalazima iz avarskog miljea u Karpatskoj kotlini i svjedoči o prisutnosti novih etničkih skupina u Dalmaciji.

Razdoblju formiranja Hrvatske Kneževine pripadaju i bogati ženski grobovi sa zlatnim, pozlaćenim i srebrnim nakitom s kraja 8. i početka 9. stoljeća, koji predstavljaju pandan muškim grobovima s oružjem zapadnog tipa i odražavaju položaj Hrvatske na razmeđi između dvaju onodobnih velikih carstava.

Zlatarska produkcija u to najranije vrijeme posvjedočena je isključivo arheološkim nalazima koji potječu iz najstarijeg sloja ranosrednjovjekovnih grobova u zaleđu dalmatinske obale. Neovisno o tome jesu li nositelji pojedinih primjeraka druge polovine 8. i prve polovine 9 stoljeća bili kasnoantički žitelji Dalmacije ili novonaseljeni Slaveni ili eventualno pripadnici drugih imigrantskih skupina (germanskih, avarskih), može se konstatirati da je riječ o autentičnim bizantskim proizvodima, odnosno i dalje je u uporabi nakit koji je u kulturnom smislu nedvojbeno bizantski. Ti najluksuzniji primjerci nakita pripadali su ženama najvišega društvenog sloja.