Arhiv u kamenu – MHAS

.

DRŽAVNI ARHIV U KAMENU

Mjesto održavanja

MHAS - Split

Trajanje izložbe

Autori

Potpora

Ministarstvo kulture i medija

O izložbi

Prvi spomenici pisane riječi u Hrvata ostvareni su u kamenu, na latinskom jeziku, po čemu je najranija hrvatska pismenost sukladna tadašnjoj europskoj. Upravo je taj kameni arhiv, u punom značenju riječi, odredio mjesto Hrvata i njihove države u najranijoj europskoj povijesti. Na osebujan način pružio je izravne potvrde o njihovu političkom i kulturnom identitetu, osvjetljavajući razdoblje kada je Hrvatska bila potpuni dionik najaktualnijih tijekova latinske pismenosti, kao izričaja karolinške obnove – civilizacijskog pokreta kojim su udareni temelji Europe.

Sl. 1 Višeslavova krstionica. Pročitajte više…

Sl. 2 Ciborij iz crkve sv. Marte iz Bijaća kod Trogira. Pročitajte više…

Latinski natpisi u kamenu kao najstariji pisani spomenici Hrvata potječu iz razdoblja prve hrvatske državnosti, tj. od početka 9. do konca 11. stoljeća, kada su zemljom Hrvata vladali domaći knezovi i kraljevi. Sačuvanih natpisa veoma je mnogo. Više je od pedeset lokaliteta gdje je do današnjih dana u arheološkim istraživanjima zasvjedočena latinska pismenost u kamenu. Otkriveni među ruševinama predromaničkih crkava i gusto rasprostranjeni na prostoru između jadranskih rijeka Zrmanje i Cetine, sve do jugozapadne Bosne u dubljem zaleđu, natpisi sugestivno ocrtavaju matični ambijent Hrvatske Kneževine upravo u primorskim, dalmatinskim prostorima.

Sl. 3 Četverostrani ciborij s Crkvine (crkva sv. Marije) u Biskupiji kod Knina. Pročitajte više…

Sl. 4. Trabeacija oltarne ograde s imenom kneza Branimira iz Otresa kod Bribira. Pročitajte više…

Prvi natpisi u kamenu povezani su s počecima kristijanizacije Hrvata u ranom 9. stoljeću, koju su predvodili franački redovnici iz misionarskih središta smještenih uz hrvatske vladarske posjede u Ninu, Kaštelima i Solinu te Kninu. Potvrde o evangelizaciji u ozračju obnoviteljske doktrine Rimske crkve iščitavamo u natpisu na Višeslavovu krsnom zdencu iz Nina, natpisima svećenika Gumperta, ili u tekstu na kamenom ciboriju iz crkve sv. Marte u Bijaćima. Također, hrvatski su vladar i lokalni velikaši (župani) o svojim djelima ostavljali pisani trag na ukrašenim oltarnim ogradama u unutrašnjosti crkava. Bili su to posvetni i donatorski zapisi ukomponirani u mrežu geometrijskog pletera i liturgijskih simbola na arhitravima i zabatima kamenih oltarnih ograda. Zadužbine su, prema natpisima, podigli župan Gostiha s majkom Nemirom i sinovima u crkvi Sv. Spasa na vrelu Cetine, župan Priština u Ždrapnju kod Skradina, dostojanstvenik ili bribirski župan Zdedrag prema natpisu iz Otresa kod Bribira, potom velikaši Rastimir iz kninskih Pađena, Budimir i Godidrag iz Kule Atlagić kod Benkovca ili kraljevski dvorjanin (tepčica) Ljubimir u Kaštel Starom.

Sl. 5 Sarkofag kraljice Jelene. Pročitajte više…

Sl. 6 Dio oltarne ograde s imenom kneza Muncimira iz Uzdolja. Pročitajte više…

Osobito mjesto u korpusu starohrvatskih natpisa u kamenu pripada vremenu kneza Branimira (879. – 892.). Sedam je spomenika dosad pronađeno na lokalitetima u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji (Nin, Šopot i Lepuri kod Benkovca, Bribir, Otres i Ždrapanj kod Bribira te Muć kod Splita) u kojima je zabilježeno ime tog kneza. U toj se grupi spomenika posebno izdvaja natpis iz Šopota jer je na njemu po prvi put u kamenu zabilježeno ime naroda Hrvata, što je u rukopisnom obliku potvrđeno u nešto ranijoj ispravi kneza Trpimira. U šopotskom natpisu Branimira se titulira njegovim punim vladarskim naslovom: on je knez i vojvoda Hrvata, u latinskom originalu comes i dux Cruatorum.

Sl. 7 Trabeacija oltarne ograde s imenom kneza Branimira iz Šopota. Pročitajte više…

Sl. 8 Sarkofag s hipokampima. Pročitajte više…

Branimirovi nasljednici na hrvatskom prijestolju, poput Muncimira, Stjepana Držislava i kraljice Jelene, nastavit će praksu uklesavanja natpisa čime će potvrditi da je Hrvatska u 10. stoljeću organizirana državna zajednica, štoviše konsolidirano kraljevstvo s dva najvažnija središta, u Solinu i Kninu. Povijesne potvrde o tim, i nebrojenim drugim pojedinostima, izravno se čitaju na nadgrobnom natpisu-epitafu kraljice Jelene (Helena regina), upokojene 976. godine u vladarskom mauzoleju sv. Stjepana na Gospinu otoku u Solinu, kao i na donatorskom natpisu velikog kneza (dux magnus) Držislava, kasnijeg kralja (rex) Stjepana Držislava, uklesana na ogradi propovjedaonice u bazilici samostana sv. Bartolomeja na Kapitulu u Kninu.

Takvim natpisima Hrvatska je baštinila specifičan državni arhiv, uklesan na podlozi kamena, koji danas izvornim govorom svjedoči o narodu Hrvata, napose temeljima njegova političkog i kulturnog bića, ravnopravan pisanim svjedočanstvima koja su o sebi naslijedili i ostali narodi onodobnoga europskog svijeta, zahvaljujući sačuvanim rukopisnim ili knjiškim djelima.